Supervizija rada stručnih voditeljica terapijskih pasa
Uspješno smo završili s provedbom supervizije novih stručnih voditeljica terapijskih pasa u Puli, Vukovaru, Osijeku i Dugom Selu u sklopu projekta “Širenje usluga uključivanja terapijskih pasa u rad s djecom s teškoćama u razvoju“. Superviziju su provele psihologinja Lea Devčić i edukacijska rehabilitatorica Sanja Kobešćak.
Supervizija, kao jedan od ključnih načina da se osigura kvaliteta rada stručnjaka i stručnjakinja pomagačkih profesija, stručnjacima pomaže razjasniti njihovu ulogu i profesionalne zadatke s kojima se susreću, pruža im se podrška pri suočavanju s novim situacijama te pomaže pri pronalaženju kreativnih rješenja na profesionalne izazove.
Cilj ove supervizije je bio dobiti uvid u rad stručnih voditeljica i njihovih terapijskih pasa, odnosno usmjeriti se na obilježja rada terapijskog psa u svrhu što kvalitetnije podrške koja im se u tom novom procesu može pružati. Rad s terapijskim psom za mnoge je stručne voditeljice potpuno novo područje i predstavlja im svakodnevni izazov (od osiguravanja okoline i prostora za terapijskog psa unutar ustanove pa sve do samog uključivanja terapijskog psa u rad s djecom s teškoćama).
Upravo radi toga, uloga supervizorica je pružiti im podršku u novim radnim situacijama i dobiti uvid u specifične potrebe svake od stručnih voditeljica, ali i njihovih terapijskih pasa. Supervizorice pružaju podršku kroz reflektiranje s obzirom na trenutni rad sa terapijskim psima, ali i usmjeravaju stručne voditeljice na drugačije oblike rada i različite načine uključivanja terapijskih pasa s obzirom na specifične potrebe korisnika uključenih u ovaj oblik rada.
Neki od elemenata koje supervizorice uzimaju u obzir prilikom provedbe supervizije su:
• procjena rada tima voditelj-pas
• uključivanje terapijskog psa u terapijske postupke
• radna sposobnost psa
• rad sa psom u kontekstu rada institucije
• slobodno vrijeme psa.
Stručne voditeljice se također potiče da prepoznaju vlastite potrebe i nedoumice prije dolaska supervizorica kako bi susreti bili što sadržajniji i konstruktivniji te kako bi mogle dobiti potrebne odgovore i podršku za rad s njihovim novim mekanim kolegama – terapijskim psima! 🙂
