Neka od najčešće postavljanih pitanja
Odabir štenadi provodi se na temelju procjene njihovih genetskih karakteristika, važnih bilo za psa pomagača ili terapijskog psa pa donacija šteneta nije moguća.
Za detaljnije informacije o toj mogućnosti prijavite se u ured Udruge na mail udruga@psivodici.hr ili na broj telefona 01/4816-155.
Socijalizacija šteneta, a kasnije mladog psa traje prosječno godinu dana, zavisno od toga kojom dinamikom koji pas sazrijeva.
Stručnu pomoć u vrijeme socijalizacije obiteljima kontinuirano pruža voditelj programa socijalizacije, kako bi se izbjegle neželjene greške u odgoju šteneta. Sve troškove prehrane, zdravstvene zaštite i potrebne opreme za štene snosi Udruga.
Svakako. Važno je da se pas u vrijeme socijalizacije navikne na sve okolnosti u kojima živi čovjek, te da stekne dobar kućni odgoj. Bitno je da sve navike stječe postupno, kako ni jedna nova situacija ne bi kod psa izazvala šok. Zbog toga je upravo važna stalna komunikacija s voditeljem programa socijalizacije.
Vodeći se iskustvima iz svijeta gdje su primjerice psi vodiči u primjeni više od pola stoljeća, i u Hrvatskoj najčešće koristimo labrador retrievere, a u posljednje vrijeme i križance labradora i zlatnih retrievera. Također se kao terapijske pse često uključuje i kraljevske pudle zbog antialergijskih svojstava njihove dlake (ne linjaju se pa su pogodne za djecu/osobe osjetljive na dlaku).
Stručnjaci različitih profila (rehabilitatori, radni terapeuti, psiholozi, logopedi…) u svoj rad s djecom i odraslim osobama uključuju terapijske pse u cilju poticanja motivacije, interakcije i komunikacije što se klasičnim terapijskim postupcima teže postiže. Takve se terapijske aktivnosti/postupci provode u različitim ustanovama, udrugama ili drugim institucijama. Pse pomagače dodjeljujemo u obitelji djece s teškoćama u razvoju (djeca s poremećajem iz autističnog spektra, sindrom Down, motoričke teškoće, govorno-komunikacijske teškoće, epilepsija, posljedice rijetkih bolesti…) s ciljem unapređenja njihovih razvojnih procesa, kao motivacijski faktor za često puta dugotrajne i ne uvijek lagane vježbe, razvoj komunikacije, igre i brige o drugome. Do sada su pokazali iznimno vrijedne učinke. Također psi pomagači za osobe u invalidskim kolicima imaju nezamjenjivu ulogu u podizanju kvalitete njihovog života. Njihova se pomoć bazira na donošenju i podizanju predmeta, otvaranju vrata, pomažu kod transfera iz kreveta u kolica, pale i gase svjetlo itd. Doprinose neovisnosti osoba u invalidskim kolicima od drugih članova obitelji. Prema novom Zakonu o korištenju psa pomagača, u ovoj su skupini i psi vodiči slijepih. Svaka slijepa osoba, koja je ovladala osnovama orijentacije u prostoru ima pravo dobiti psa vodiča. Važno je da prihvaća suživot sa psom u kući, da je spremna proći obuku za korištenje psa vodiča i ponašati se prema uputama instruktora. Obostrano prijateljstvo temelj je za uspješno stvaranje dobrog međusobnog odnosa te uzajamne odanosti i ljubavi.
Pas vodič umjesto slijepe osobe gleda, ali ne misli. Tijekom školovanja naučio je 50-ak naredbi koje predstavljaju upute za smjer kretanja, zaobilaženje prepreka, pronalaženje primjerice zebre, stepenica . . . Dakle, smjer kretanja određuje korisnik.
Školovanje je ključno za programe humane uloge pasa u životu osoba s invaliditetom kada se često od psa zahtjeva da promišlja i donosi odluku što će učiniti. Kad je riječ o dresuri, ona predstavlja apsolutno izvršenje izdate naredbe.
To zavisi od mogućnosti usklađivanja karakteristika odškolovanog psa u odnosu na osobine potencijalnog korisnika. Ponekad je vrijeme provedeno na listi čekanja kratko, a neke osobe ili djeca mogu čekati primjerice i jednu godinu.
Živimo u društvu koje još uvijek nema takvu civilizacijsku razinu da je opće prihvaćeno da za ponašanje psa odgovara njegov vlasnik. Kada dosegnemo tu razinu, onda će i kućni ljubimci moći u sredstva javnog prijevoza, kao što je to na primjer u Zagrebu. Kad je riječ o psima pomagačima, i terapijskim psima oni mogu ulaziti u sva sredstva javnog prijevoza i u sve javne objekte, i to prema Zakonu o korištenju psa pomagača (NN39/19). Zaključno, psi su na tim mjestima zbog potrebe njihovih korisnika, a ne zbog njihove želje da budu u tom prostoru.
To je jedno od najtežih pitanja s kojima se suočava svaki korisnik psa pomagača. Ako se to ne dogodi iznenadno, onda se korisnici pripremaju za umirovljenje svog psa u dobi oko 9 godina starosti. Mogućnost je da ostane u širem krugu obitelji korisnika ili Udruga pronalazi odgovarajući smještaj. Udruga brine o psu dok god je živ – osigurava troškove prehrane i zdravstvene zaštite.
Sjedište Udruge za pse vodiče i mobilitet je u Zagrebu, ali radi i djeluje na zadovoljenju potreba svih korisnika u Hrvatskoj.