Mira Katalenić, predsjednica Udruge
Vesna Hrvoj, potpredsjednica Udruge
Članovi Upravnog odbora, uz predsjednicu
Ursula Hundrić
Vesna Hrvoj
Sergej Jonke
Sanja Kobešćak
Marica Mirić
Dijana Pleština
Paul Suchar
Tajnica Udruge:
Ana Host
Nadzorni odbor:
Željko Mihoković
Marijana Polić Kuko
Igor Forjan
Predsjednica Udruge
Voditeljica uredskog poslovanja i edukativno-promotivnih aktivnosti
Savjetnica za socijalne usluge i obitelji korisnika pasa pomagača
Suradnica za edukativno promotivne aktivnosti i podršku korisnicima
Instruktorica za školovanje pasa pomagača
Suradnica za edukativno-promotivne aktivnosti i društvene mreže
Vježbenica programa savjetodavne podrške obiteljima korisnika pasa pomagača
Osnivačka skupština Hrvatskog društva za uzgoj i školovanje pasa vodiča slijepih osoba održana je 08. prosinca 1990. godine. 04.02.1991. godine ono je registrirano i upisano u Registar društvenih organizacija RH. Društvo je 1994. godine promijenilo naziv u Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet.
Kao jedina nevladina i neprofitna organizacija u Hrvatskoj, Udruga je razvila rehabilitacijske programe uključivanjem pasa pomagača za mobilnost slijepih i drugih osoba s invaliditetom te djecu s teškoćama u razvoju, a u koje su uključeni psi pomagači.
Uz program školovanja i dodjele pasa pomagača, pojavila se potreba senzibilizacije građana o pravima, mogućnostima i potrebama slijepih osoba te ulozi pasa u njihovim životima a zbog položaja korisnika psa vodiča. Iz toga se postupno razvio edukativno – promotivni program čije su aktivnosti usmjerene svim dobnim skupinama građana.
1998. godine Hrvatski državni sabor donio je odluku o proglašenju Zakona o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča (NN 131/98). Zakonom se uređuje pravo slijepe osobe sa psom vodičem na korištenje prijevoznih sredstava i slobodnog pristupa na javna mjesta. Sve odredbe Zakona, primjenjuju se i na korisnike pasa pomagača i trenere sa psima u školovanju.
Misiju Udruge predstavlja podizanje svijesti društva o pravima, mogućnostima i potrebama osoba s invaliditetom, što doprinosi senzibiliziranosti zajednice te povećanje broja neovisnih i samostalnih osoba, kroz poboljšanje njihove mobilnosti i kvalitete svakodnevnog života..
Potiče i razvija samozagovaračku ulogu svojih članova na promicanju ljudskih prava u kontekstu primjene Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, zakonskih propisa i nacionalnih strateških dokumenata.
Osigurava mehanizme za primjenu propisanih standarda i kriterija rada korisnika sa dodijeljenim im psima pomagačima.
+385 (01) 4816-155
udruga@psivodici.hr
Odabir štenadi provodi se na temelju procjene njihovih genetskih karakteristika, važnih bilo za psa pomagača ili terapijskog psa pa donacija šteneta nije moguća.
Za detaljnije informacije o toj mogućnosti prijavite se u ured Udruge na mail udruga@psivodici.hr ili na broj telefona 01/4816-155.
Socijalizacija šteneta, a kasnije mladog psa traje prosječno godinu dana, zavisno od toga kojom dinamikom koji pas sazrijeva.
Stručnu pomoć u vrijeme socijalizacije obiteljima kontinuirano pruža voditelj programa socijalizacije, kako bi se izbjegle neželjene greške u odgoju šteneta. Sve troškove prehrane, zdravstvene zaštite i potrebne opreme za štene snosi Udruga.
Svakako. Važno je da se pas u vrijeme socijalizacije navikne na sve okolnosti u kojima živi čovjek, te da stekne dobar kućni odgoj. Bitno je da sve navike stječe postupno, kako ni jedna nova situacija ne bi kod psa izazvala šok. Zbog toga je upravo važna stalna komunikacija s voditeljem programa socijalizacije.
Vodeći se iskustvima iz svijeta gdje su primjerice psi vodiči u primjeni više od pola stoljeća, i u Hrvatskoj najčešće koristimo labrador retrievere, a u posljednje vrijeme i križance labradora i zlatnih retrievera. Također se kao terapijske pse često uključuje i kraljevske pudle zbog antialergijskih svojstava njihove dlake (ne linjaju se pa su pogodne za djecu/osobe osjetljive na dlaku).
Stručnjaci različitih profila (rehabilitatori, radni terapeuti, psiholozi, logopedi…) u svoj rad s djecom i odraslim osobama uključuju terapijske pse u cilju poticanja motivacije, interakcije i komunikacije što se klasičnim terapijskim postupcima teže postiže. Takve se terapijske aktivnosti/postupci provode u različitim ustanovama, udrugama ili drugim institucijama. Pse pomagače dodjeljujemo u obitelji djece s teškoćama u razvoju (djeca s poremećajem iz autističnog spektra, sindrom Down, motoričke teškoće, govorno-komunikacijske teškoće, epilepsija, posljedice rijetkih bolesti…) s ciljem unapređenja njihovih razvojnih procesa, kao motivacijski faktor za često puta dugotrajne i ne uvijek lagane vježbe, razvoj komunikacije, igre i brige o drugome. Do sada su pokazali iznimno vrijedne učinke. Također psi pomagači za osobe u invalidskim kolicima imaju nezamjenjivu ulogu u podizanju kvalitete njihovog života. Njihova se pomoć bazira na donošenju i podizanju predmeta, otvaranju vrata, pomažu kod transfera iz kreveta u kolica, pale i gase svjetlo itd. Doprinose neovisnosti osoba u invalidskim kolicima od drugih članova obitelji. Prema novom Zakonu o korištenju psa pomagača, u ovoj su skupini i psi vodiči slijepih. Svaka slijepa osoba, koja je ovladala osnovama orijentacije u prostoru ima pravo dobiti psa vodiča. Važno je da prihvaća suživot sa psom u kući, da je spremna proći obuku za korištenje psa vodiča i ponašati se prema uputama instruktora. Obostrano prijateljstvo temelj je za uspješno stvaranje dobrog međusobnog odnosa te uzajamne odanosti i ljubavi.
Pas vodič umjesto slijepe osobe gleda, ali ne misli. Tijekom školovanja naučio je 50-ak naredbi koje predstavljaju upute za smjer kretanja, zaobilaženje prepreka, pronalaženje primjerice zebre, stepenica . . . Dakle, smjer kretanja određuje korisnik.
Školovanje je ključno za programe humane uloge pasa u životu osoba s invaliditetom kada se često od psa zahtjeva da promišlja i donosi odluku što će učiniti. Kad je riječ o dresuri, ona predstavlja apsolutno izvršenje izdate naredbe.
To zavisi od mogućnosti usklađivanja karakteristika odškolovanog psa u odnosu na osobine potencijalnog korisnika. Ponekad je vrijeme provedeno na listi čekanja kratko, a neke osobe ili djeca mogu čekati primjerice i jednu godinu.
Živimo u društvu koje još uvijek nema takvu civilizacijsku razinu da je opće prihvaćeno da za ponašanje psa odgovara njegov vlasnik. Kada dosegnemo tu razinu, onda će i kućni ljubimci moći u sredstva javnog prijevoza, kao što je to na primjer u Zagrebu. Kad je riječ o psima pomagačima, i terapijskim psima oni mogu ulaziti u sva sredstva javnog prijevoza i u sve javne objekte, i to prema Zakonu o korištenju psa pomagača (NN39/19). Zaključno, psi su na tim mjestima zbog potrebe njihovih korisnika, a ne zbog njihove želje da budu u tom prostoru.
To je jedno od najtežih pitanja s kojima se suočava svaki korisnik psa pomagača. Ako se to ne dogodi iznenadno, onda se korisnici pripremaju za umirovljenje svog psa u dobi oko 9 godina starosti. Mogućnost je da ostane u širem krugu obitelji korisnika ili Udruga pronalazi odgovarajući smještaj. Udruga brine o psu dok god je živ – osigurava troškove prehrane i zdravstvene zaštite.
Sjedište Udruge za pse vodiče i mobilitet je u Zagrebu, ali radi i djeluje na zadovoljenju potreba svih korisnika u Hrvatskoj.
s ciljem senzibilizacije građana o humanoj ulozi pasa pomagača i pravima njihovih korisnika.
Aktivnosti se provode u cijeloj Hrvatskoj, a Udruga povremeno uključuje volontere iz lokalnih sredina.
u izvanrednim životnim okolnostima.
U ovim aktivnostima pomažu i studenti Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta i Studijskog centra socijalnog rada kroz volontiranje i praksu, a s kojima Udruga ostvaruje višegodišnju suradnju.
obitelji ili pojedinci koji su odlučili podržati program školovanja pasa pomagača te preuzeti odgovornu ulogu odgoja mladih pasa. Obitelji su uglavnom iz Zagreba i njegove uže okolice, zbog financijskih i vremenskih ograničenja i uštede.
Socijalizacija štenadi u obiteljima ključna je za posao pasa pomagača (pas vodič, terapijski/rehabilitacijski pas)! Odabir šteneta za psa pomagača, uglavnom pasmine labrador retriever, započinje u dobi od 6-8 tjedana testiranjem njegovih genetskih predispozicija. Prvu godinu odrastanja i djetinjstva provodi u obitelji volontera koja o njemu brine do navršenih 12 -14 mjeseci uz savjet i podršku stručne osobe iz Udruge. Tijekom boravka u obitelji, u stanu ili kući, štene se navikava na sve okolnosti u kojima čovjek živi. Ono usvaja osnovna pravila ponašanja i uči osnovne naredbe: sjedi, lezi, mjesto, čekaj, dođi, pusti, hodanje na povodniku… Također, članovi obitelji štene vode na različita mjesta na kakva bi pas vodič u budućnosti mogao voditi slijepu osobu, uključujući domove prijatelja i rodbine, gradska središta, trgovine i trgovačke centre, kazališta, javni prijevoz itd. Na taj način štene stječe raznolika iskustva, doživljava različite zvukove, površine i mirise. Tijekom socijalizacije Udruga podmiruje sve troškove prehrane, opreme i liječenja psa. Nakon uspješne socijalizacije, pas odlazi na školovanje – zahtjevno i specifično – ovisno o njegovoj humanoj ulozi. Tu ne prestaje kontakt obitelji s psom – zajednička druženja vikendom obostrano su zadovoljstvo i veselje. Za socijalizaciju štenadi dobrodošle su umirovljene osobe i obitelji s djecom. No, bilo tko može se prijaviti, ukoliko je u mogućnosti provesti puno vremena sa štenetom, brinuti o njemu te ga redovno podučavati. Neophodno je da odrasla osoba brine o psu, da su domovi sigurni te da su vrtovi ograđeni. Ukoliko želite biti socijalizator šteneta, javite se u Udrugu na e-mail info@psivodici.hr. U dogovoru s Vama posjetit će Vas stručna osoba iz Udruge, koja će Vam pružiti informacije i odgovoriti na pitanja, nakon čega ćete donijeti odluku želite li se doista uključiti u program socijalizacije.
Savska cesta 129/4. kat,
10 000 Zagreb
+385 (01) 4816-155
udruga@psivodici.hr
Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet je korisnica institucionalne podrške Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva za stabilizaciju i/ili razvoj udruge.
© Copyrights are Reserved by josoptimus-media