Svi mi koji smo u svoj život doveli ova prekrasna okolo-kućna repomahala, mislim da smo dobili privilegij bezuvjetne ljubavi, pažnje i veselja!
Tako je i s našom Lu. Kažem našom jer je u nešto manje od pet mjeseci postala član obitelji, kao da je oduvijek s nama.
Supruga i ja imamo troje divne djece, koja su svojim odrastanjem i obvezama sve kraće i sve dalje od kuće.
Tako i ovog trenutka kad ovo pišem draga Lu i ja smo sami doma…
Velika je njezina svakodnevna, stručna pomoć meni pri donošenju (i odnošenju!☺) cipela, štaka, ključeva te mnogih drugih stvari koje padnu pa ih ne mogu dohvatiti.
Pomaže mi i pri skidanju odjeće, otvara mi i zatvara vrata i sa mnom je 24 sata!
Jedna izuzetno važna uloga Lu u mom “novom” život u je činjenica da me promijenila iz lijenog čovjeka koji satima sjedi, u ovog “novog” koji hoda bez obzira na poteškoće. Ako sebi i drugima mogu reći da sam umoran ili ne mogu iz nekog razloga, takav izgovor za Lu ne vrijedi, ona mora u šetnju!
Tako sam se i ja pokrenuo, ponešto smršavio i nakon početnih napora, prihvatio da sada 3-4 puta dnevno šećem i ne žalim se previše …
Svi smo doma živnuli, iako smo i prije bili dosta aktivni, no naša Lu svemu daje svoj pečat, od ulaska u stan pa do trenutka kad se nešto događa, a događaja je puno jer smo dinamična obitelj: kćeri su glazbenice, a sin glazbenik i sportaš!
Ovo je tek početak, a kako li će tek biti lijep ostatak našeg zajedničkog života!!!
I na kraju, veliko HVALA svim dragim ljudima iz Udruge na njihovom uloženom trudu i vremenu koji su pretvorili u našu pomoć i veselje!!!
