Svi mi koji smo u svoj život doveli ova prekrasna okolo-kućna repomahala, mislim da smo dobili privilegij bezuvjetne ljubavi, pažnje i veselja!

Tako je i s našom Lu. Kažem našom jer je u nešto manje od pet mjeseci postala član obitelji, kao da je oduvijek s nama.

Supruga i ja imamo troje divne djece, koja su svojim odrastanjem i obvezama sve kraće i sve dalje od kuće.

Tako i ovog trenutka kad ovo pišem draga Lu i ja smo sami doma…

Velika je njezina svakodnevna, stručna pomoć meni pri donošenju (i odnošenju!☺) cipela, štaka, ključeva te mnogih drugih stvari koje padnu pa ih ne mogu dohvatiti.

Pomaže mi i pri skidanju odjeće, otvara mi i zatvara vrata i sa mnom je 24 sata!

Jedna izuzetno važna uloga Lu u mom “novom” život u je činjenica da me promijenila iz lijenog čovjeka koji satima sjedi, u ovog “novog” koji hoda bez obzira na poteškoće. Ako sebi i drugima mogu reći da sam umoran ili ne mogu iz nekog razloga, takav izgovor za Lu ne vrijedi, ona mora u šetnju!

Tako sam se i ja pokrenuo, ponešto smršavio i nakon početnih napora, prihvatio da sada 3-4 puta dnevno šećem i ne žalim se previše …

Svi smo doma živnuli, iako smo i prije bili dosta aktivni, no naša Lu svemu daje svoj pečat, od ulaska u stan pa do trenutka kad se nešto događa, a događaja je puno jer smo dinamična obitelj: kćeri su glazbenice, a sin glazbenik i sportaš!

 

Ovo je tek početak, a kako li će tek biti lijep ostatak našeg zajedničkog života!!!

I na kraju, veliko HVALA svim dragim ljudima iz Udruge na njihovom uloženom trudu i vremenu koji su pretvorili u našu pomoć i veselje!!!