Modeli uključivanja terapijskog psa u radu s korisnicima

Dva su osnovna oblika rada s djecom i terapijskim psima – terapija s psima (Animal Assisted Therapy) i aktivnosti s psima (Animal Assisted Activities). Oba načina rada uključuju školovane terapijske pse s ciljem pojačavanja motivacije, poboljšanja kvalitete života te djelovanja na različite aspekte razvoja djeteta. Naravno, oba oblika mogu se koristiti i u radu s odraslim osobama sa specifičnim poteškoćama, no ovdje ćemo se bazirati na rad s djecom. Upravo zbog svoje privrženosti, dobroćudnosti i visokog stupnja tolerancije na različita neuobičajena manifestiranja raspoloženja i ponašanja, terapijski pas na djecu djeluje opuštajuće, potiče ih na komunikaciju i izaziva pokrete i radnje koje stručna osoba ne uspijeva isprovocirati ili nametnuti. Uobičajena igra sa psom (valjanje po podu, donošenje i bacanje loptice...) uvjetuje iskazivanje emocija, motivira na sudjelovanje u igri, poboljšava motoriku kod djece, stimulira vježbanje i aktivnost, povećava samopouzdanje i osjećaj uspješnosti itd.

Ova dva oblika rada najčešće se koriste kod djece s različitim razvojnim poteškoćama, posebice terapija s psima, gdje su aktivnosti specifično usmjerene na poboljšanje  efekta terapijskih postupaka. Uključivanjem terapijskog psa u rad s djecom postiže se interakcija između djeteta  i treniranog terapijskog psa, uz vodstvo roditelja kao voditelja terapijskog psa, ili terapeuta (voditelja), s ciljem ubrzavanja napretka razvoja djeteta. Koristeći psa terapeut kod djeteta postiže ono što bi bez dodatne motivacije i opuštenosti često ostalo potisnuto, sakriveno, nedostupno. Pas predstavlja aktivnog sudionika u terapijskom procesu, kao živo biće sa osjećajima i reakcijama na određene situacije koje dijeli s djetetom.  Na taj način i voditelj i pas zajednički sudjeluju u kreiranju djetetovih pozitivnih reakcija. Uvođenjem terapijskog psa u terapijske i rehabilitacijske procese kod djece s teškoćama u razvoju djeluje se na govorno – jezični razvoj i razvoj komunikacije, motorički razvoj, kao i bio-psiho-socijalni aspekt razvoja djeteta.
Imajući u vidu specifičnosti terapijskih postupaka prilikom uvođenja terapijskog psa u rad s djecom, ostvarili smo suradnju s logopedicom Lucijom Katalenić, koja je u sklopu govorno-jezične terapije počela uvoditi terapijskog psa Olija. Obzirom da se radilo o vrlo specifičnom načinu rada, bez postojećeg modela koji bi se mogao implementirati u ove terapijske postupke, bilo je potrebno uložiti mnogo truda, vremena i rada kako bi se osmislile specifične aktivnosti za rad s djecom i terapijskim psom.

Vrlo brzo, potaknuti odličnim rezultatima, kao i reakcijama djece i roditelja uključenih u terapiju, te visokim stupnjem motivacije i kreativnosti same voditeljice osmislili smo pilot - projekt uvođenja terapijskog psa u terapijske i rehabilitacijske procese kod djece s teškoćama u razvoju u Centru za odgoj i obrazovanje Goljak, te Poliklinici za razvoj slušanja i govora Suvag u Zagrebu. Kako bi se aktivnosti  što kvalitetnije pripremile i provodile sudjelovali smo na različitim konferencijama i seminarima u inozemstvu, te na taj način ostvarili brojne kontakte sa stručnjacima iz cijelog svijeta, te se etablirali kao jedna od vodećih zemalja u području rada s terapijskim psima. Iz tih iskustava i edukacija razvio se projekt kojeg je godinama financijski podržavao Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom grada Zagreba, a aktivnosti se provode u Centru za odgoj i obrazovanje Goljak. Ovaj model rada osmislila je logopedica Lucija Katalenić, te on predstavlja jedinstveni model rada s terapijskim psima. Prije provođenja projektnih aktivnosti bilo je potrebno sagledati problematiku s kojom se djeca i njihovi nastavnici u ovoj ustanovi susreću. Svakako je bilo važno osvijestiti da je djetinjstvo razdoblje u kojem se najveći dio učenja i usvajanja novih informacija odvija kroz igru. Igra je prirodan način kojim djeca stječu nove vještine, jer su djeca motivirana za rad, aktivnosti su im zanimljive, ugodno se osjećaju, te je samim time proces učenja i upamćivanja brži. Svako dijete, i ono urednog razvoja, i ono s nekom razvojnom poteškoćom karakterizira individualni proces razvoja, koji je usko vezan uz djetetovu osobnost. Kako bi dijete razvilo svoje potencijale potrebne su mu adekvatne stimulacije iz okoline, a to se tijekom razvojnog procesa djeteta najefikasnije odvija upravo kroz igru.

Obzirom da su u ovoj ustanovi djeca uključena u nastavne procese, a razvojne procese otežani su im zbog prvenstveno motoričkih teškoća. Potrebna im je stručnu pomoć te posebni nastavni program kako bi dosegli razvojni nivo svojih vršnjaka ili optimalnu razinu koju zbog poteškoća može doseći. Upravo zbog specifičnosti poteškoća s kojima se ta djeca nose, terapijski i rehabilitacijski procesi u kojima se nalaze pa i nastava često za tu djecu predstavljaju napor, teške i nezanimljive situacije, pa čak i dosadu. Što su terapije dugotrajnije djeca imaju sve manje motivacije za rad, nemaju želju za sudjelovanjem, a time se i njihov razvojni proces usporava. Njihove sposobnosti i potencijali mogu ostati zatomljeni, potisnuti, sakriveni.

S tim u vidu osmislili smo ovaj projekt, koji uključuje terapijskog psa u nastavnim procesima, gdje djeca uče kroz igru. Dosadašnje iskustvo provedbe programa pokazuje nam da se uvođenjem terapijskog psa u terapijske i rehabilitacijske procese kod djece s govorno-jezičnim i komunikacijskim teškoćama, dijete opušta i dodatno motivira za rad. Osim što služi za zabavu i opuštanje, terapijski pas igra veliku ulogu u poticanju govorno-jezičnog razvoja i komunikacije kod djece koja imaju takve teškoće.

Potaknuti izvanrednim rezultatima i reakcijama djece, roditelja i nastavnika odlučili smo proširiti aktivnosti uključivanja terapijskog psa u specijalizirane institucije. Održali smo niz predavanja i seminara u različitim institucijama širom Hrvatske. Na inicijativu i poticaj kineziterapeuta Dražena Viljušića iz Centra Mali dom u Zagrebu, odškolovali smo terapijskog psa Riu za rad s djecom s oštećenjem  vida i drugim višestrukim oštećenjima.
Ria je svakodnevno uključena u terapiju s djecom, u cilju smanjenja autoagresivnog ponašanja, motivacije za vježbe, smanjenja epileptičnih napada i slično. Učinci što ih postiže kroz naučenih 52 naredbe su vrlo impresivni. Kao inovativna metoda u ovoj novoj ustanovi socijalne skrbi u gradu Zagrebu, pripada multidisciplinarnom timu vrlo važnom za unapređenje razvoja djece obuhvaćene tim programima. U radu sa terapijskim psom koriste se različite metode, ovisno o individualnim potrebama i individualnim ciljevima djeteta. Ova dva parametra su odlučujuća za intenzitet, razinu i trajanje rada. Rezultati rada su promatrani u cilju povećanja kreativnosti u radu, povećanja razine potencijala djeteta i opuštajuće atmosfere za bolju motivaciju djeteta.

Također je još jedan terapijski pas uključen u rad s djecom s višestrukim teškoćama u Osnovnoj školi Benkovac, a njegova voditeljica je Anita Talapka Berghaus.  To potvrđuje opredjeljenje Udruge da svojim programima nastoji pokriti potrebe diljem cijele Hrvatske, bez favoriziranja Zagreba kao glavnog grada.

Paralelno s razvojem ovih specifičnih modela rada s terapijskim psima, kontinuirano smo dodjeljivali terapijske pse u obitelji djece s teškoćama u razvoju, te smo do kraja 2009. dodijelili ukupno 43 terapijska psa. Kako bi utjecaj terapijskog psa u obiteljima bio na što kvalitetnijem nivou u  periodu 2008-2009. godine provodili smo pilot projekt mobilne podrške obiteljima-korisnika terapijskih pasa.  Unutar projekta  stručni suradnici Udruge prema planu su dolazili  u obitelji te provodili  osmišljene aktivnosti specifične za svako pojedino dijete te u skladu s djetetovim potrebama i mogućnostima. Također, svake godine održavamo i seminar za obitelji – korisnike, te se na jednom od seminara osnovao i Klub obitelji korisnika terapijskih pasa. Osnovali su  i forum na kojem razmjenjuju iskustva te otvaraju različite relevantne teme vezane uz specifičnosti rada i života s terapijskim psima.