Mediji
i javno mnijenje
Prisutnost Udruge u medijima
Za rad Udruge i ostvarivanje njenih ciljeva neobično je važna suradnja s medijima, kao i njihova podrška. Od 1990. godine pa do danas u tisku je, prema nepotpunoj, ali prilično detaljnoj evidenciji i medijskoj arhivi koju vodi Udruga, objavljeno 848 članaka (od vijesti pa do velikih tema) koji se odnose na Udrugu i njen rad. Prvih pet godina (do 1995. godine) medijski odjek rada Udruge bio je relativno skroman i godišnje je objavljivano svega nekoliko članaka. Od 1996. godine taj broj stalno raste (uz iznimku 2001. godine), a 2004. godine objavljeno je 160 članaka.
Posebno je važan odjek na koji aktivnosti Udruge nailaze u dnevnim novinama zbog njihova utjecaja na formiranje javnog mnijenja, ali i zbog mogućnosti konkretne pomoći potaknute pročitanim člankom. U dnevnim je novinama objavljeno 65% svih članaka (552 od 848). Prvi članak objavljen je u Vjesniku. Brojem prednjače Večernji list (195 članaka) i Jutarnji list (100 članaka, ali od 1998. godine, kada je osnovan). Prema procjenama, ta dva dnevna lista zajedno "drže" oko 60% ukupne prodane naklade dnevnih listova u Hrvatskoj. Svakako valja naglasiti da udruge koje se bave socijalnim problemima određenih kategorija stanovništva relativno teško dobivaju medijski prostor, pa se dosadašnje postignuće i dobra suradnja Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet s tiskanim medijima, kao i njihov interes za aktivnosti Udruge, može smatrati velikim uspjehom.
Raznolikost i brojnost medija koji su dosad objavili tekstove o Udruzi ukazuje na mogućnost dopiranja do mnoštva građana koji se razlikuju po svojim životnim stilovima i interesima, što je od izuzetne važnost za senzibiliziranje cijelog društva za prava slijepih i visoko slabovidnih osoba na samostalno kretanje, kao i za stvaranje novih suradničkih odnosa između Udruge i potencijalnih korisnika, volontera i donatora.
Tijekom posljednjih petnaest godina članci o Udruzi objavljeni su u čak 113 različitih tiskanih medija, među kojima je 8 nacionalnih dnevnika (uključujući sve vodeće novine, ali i Sportske novosti i Poslovni dnevnik), 30 regionalnih i lokalnih dnevnika koji pokrivaju sve hrvatske regije (npr. Glas Slavonije, Međimurski list, Karlovački list, Glas Istre, Zadarski list i Dubrovački list), 12 nacionalnih primarno informativnih tjednika (Globus, Nacional, Feral tribune, Glas koncila) te 34 specijalizirana časopisa za širok raspon čitatelja.
U potonjoj skupini prednjači 8 ženskih i obiteljskih časopisa, 8 časopisa za ljubitelje automobila, 5 časopisa za osnovnoškolce, no tu se nalaze i 3 poslovna časopisa, kao i Izvješća Hrvatskog sabora. I konačno, napisi o Udruzi pojavili su se i u 26 glasila različitih organizacija - od Udruge slijepih Sisak, preko ZET-a do Hrvatske gospodarske komore, kao i u 3 strana glasila.
Teme koje su objavljivane u člancima uglavnom sadržajno pokrivaju aktivnosti Udruge, a posebno dobro su praćeni humanitarni koncerti "Oči koje vode", koje organizira Udruga. Velik broj članaka tematizira školovanje pasa vodiča, njihovo udomljavanje, zatim život slijepih i visoko slabovidnih osoba, a s vremenom se počelo objavljivati sve više članaka koji problematiziraju odnos društva prema slijepim i visoko slabovidnim osobama, njihov način snalaženja u društvu te zakonodavstvo koje se odnosi na njih. Počesto se problematizira i cijena školovanja pasa vodiča te se upozorava na to da bi društvo tome problemu trebalo pridati više pozornosti. Uzme li se u obzir da su u ukupnim napisima nužno najviše zastupljene najave i vijesti s mnogobrojnih javnih događanja Udruge - poput aukcija, koncerata i edukativno-promotivnih aktivnosti na Cvjetnom trgu ili Zagrebačkom velesajmu - udio od 22% reportaža ili intervjua može se smatrati pozitivnim pokazateljem kvalitete medijskog izvještavanja. Udio od samo 1% oglasa govori o umijeću Udruge da zadobije dovoljnu pažnju medija i time omogući besplatno oglašavanje svojih aktivnosti putem najava i vijesti.
Važnost medijske prisutnosti
Medijska prisutnost za Udrugu je od iznimne važnosti. Upravo putem medija za Udrugu je saznalo 93% ispitanika (u istraživanju agencije PULS) od svih onih koji su uopće čuli za Udrugu, kao i 62% ispitanih predstavnika socijalizacijskih obitelji. Putem medija Udruga utječe na stavove javnosti, koji su, prema istraživanju agencije PULS, dominantno pozitivni prema korištenju pasa vodiča, kao i prema svrsi djelovanja Udruge. Većina ispitanih predstavnika socijalizacijskih obitelji (njih 57,5%) smatra da je Udruga dosta utjecala na stav javnosti prema slijepim osobama, što primjećuju iz medija; dok njih 42,5% smatra da je ponešto utjecala, što je ipak, prema njihovu mišljenju, beznačajno u odnosu na raširenost predrasuda. Kad je pak riječ o stavu javnosti prema psima, 53,1% ispitanih predstavnika socijalizacijskih obitelji smatra da je Udruga ponešto utjecala na stav javnosti prema psima, njih 32% smatra da je dosta utjecala, a 14,9% da nije uopće utjecala.
O istom je pitanju mišljenje korisnika usluga Udruge (ukupno 72 ispitanika, korisnika tehnike bijelog štapa, pasa vodiča te terapijskih i rehabilitacijskih pasa) pozitivnije od mišljenja socijalizacijskih obitelji. Čak 88% ispitanih korisnika smatra da je Udruga dosta utjecala na pozitivnu promjenu u stavu okoline, što primjećuju kako iz medija, tako i iz vlastitog iskustva.
Visok postotak članaka u kojima se spominju partneri potvrđuje suradnički tip i orijentaciju Udruge, ali i njeno inzistiranje da se u medijima oni ravnopravno navode uz Udrugu. Takav pristup od posebne je važnost za uspješnost i dugoročnost odnosa sa sponzorima i donatorima, kao što je posvjedočilo više sugovornika tijekom ovog istraživanja, poput predstavnika Jadranske pivovare, VB Leasinga i Zagrebačke banke.
Nažalost Udruga nema cjelokupni audiovizualni arhiv. Naime, s nekoliko medija i novinara, kako na lokalnim elektroničkim medijima, tako i na onima nacionalne razine, ostvarena je iznimno dobra suradnja, a u nekoliko navrata Udruga je nakon pojavljivanja u radijskim ili televizijskim emisijama uspjela riješiti neke iznimno važne probleme, kao što je, primjerice, pronalaženje prostora za rad Udruge ili pronalaženje obitelji koje su htjele primiti psa na socijalizaciju. Zanimljivo je da su rad Udruge kao društveno važan i vrijedan medijskog praćenja prvo prepoznali lokalni elektronički mediji, poput OTV-a i Radio Sljemena, no već niz godina aktivnosti Udruge prate i najrelevantniji nacionalni mediji, posebice Obiteljski radio, Hrvatska televizija i Hrvatski radio.
Volim raditi problemski usmjerene emisije, jer je to ono što osobama s invaliditetom nedostaje u našem medijskom prostoru. Možda je budućnost u društvenim programima na kakve su prešli, recimo, na BBC-u, programima u kojima ljudi s različitim iskustvima, a to su i osobe s invaliditetom, govore o društvenim problemima i događajima koji će svakog tko se nađe uz radio zainteresirati. Mislim da bi trebalo napustiti medijski geto specijaliziranih emisija koje se isključivo bave osobama s invaliditetom. No, to je tek ideja, jer dok je osobama s invaliditetom teško probiti se u druge termine i emisije, glupo bi bilo izgubiti vrijeme rezervirano za njih. Nešto slično, dakle, društveno aktivnu emisiju, pokušala sam napraviti razgovarajući s Mirom o njezinim i Buzzovim neugodnim iskustvima u javnom prijevozu. Riječ je o temi koja će potaknuti i angažirati svakoga tko ne voli nepravdu i grubost, i svakog tko voli ljude i životinje, a ne samo korisnike pasa vodiča. Udruga mi je, inače, uvijek na raspolaganju i mogu reći da, hvala Bogu, dobro surađujemo. I moj suradnik, Darko Matić, korisnik je psa vodiča. Mogu reći da bez njega ne bi bilo nekih emisija s kojima smo sigurno učinili neke pomake u ovome našem društvu.
Miruna Kastratović, urednica emisije
Šesto čulo na Hrvatskom radiju
Udruga je relativno dobro zastupljena u medijima, no još veći prostor treba otvoriti za iskustva korisnika, kao i za informiranje javnosti o ogromnom broju volontera koji stoje iza uspjeha Udruge, o tome koliko truda, slobodnog vremena i dobre volje stoji iza svakog psa vodiča, te o tome koliko jedan pas vodič mijenja život korisniku. Time bi se spriječilo i zasićenje javnosti Udrugom, odnosno dojam da je Udruga već dovoljno dobila.
Branko Kuzele, Z1, član Upravnog odbora
Ova udruga radi najviše na promjeni stava javnosti prema slijepim osobama. Oni znaju minuse pretvoriti u pluseve: primjerice kad promptno obavijeste medije o ekscesima, slučajevima i diskriminaciji koju su doživjeli njihovi korisnici. Time vežu i medije i javnost za sebe. S druge strane, oni šalju i optimističnu poruku, pri čemu su posebno važni javni događaji koji uključuju i djecu koja se upoznaju sa psima vodičima. Njihovi slogani su pamtljivi, svi njihovi suveniri su prekrasni i praktični. Simulator sljepoće je dragocjen; svi mi imamo priliku upoznati sebe i svijet na novi način. Udruga šalje poruku ljubavi prema ljudima koji su hendikepirani i prema životinjama, njihov entuzijazam je opipljiv.
Sonja Šarunić, Obiteljski radio
Koliko nas prepoznaje javnost
Javnost jako dobro reagira na Udrugu jer Udruga ima odličan pristup, sve akcije su dobro medijski popraćene i uvijek se zna za njih. Udruga jako brzo reagira kad neki član ima probleme, kad ga se izbaci iz crkve ili kad netko isprebija psa vodiča. Mislim da je ljudima ušao u uho pojam psa vodiča - pojam im je poznat i znaju čemu pas vodič služi pa otrpe makar im i ne bilo drago!
Tatjana Varga, predsjednica udruge za
terapijsko jahanje Krila
Navedeni citat sadrži sve ključne pretpostavke koje smo htjeli provjeriti istraživanjem stavova javnosti, a koje je u sklopu procjene društvenog utjecaja provela agencija PULS.
Istraživanje je provedeno telefonskom anketom, na nacionalno reprezentativnom dvoetapno stratificiranom uzorku građana starijih od 18 godina. U istraživanju je sudjelovalo 600 ispitanika. Željeli smo saznati na koji način ljudi percipiraju pse vodiče slijepih osoba i koji je njihov stav prema psima vodičima.
Istraživanje je provedeno između 20. i 23. studenog 2005. godine te se fokusiralo na sljedeća pitanja:
- upoznatost s pojmom pas vodič
- upoznatost s udrugama za slijepe i slabovidne osobe
- stavovi prema Hrvatskoj udruzi za školovanje pasa vodiča i mobilitet
- stavovi o kretanju slijepih i slabovidnih osoba u pratnji psa vodiča
- mjerenje socijalne distance prema slijepim i slabovidnim osobama.
Nalazi istraživanja pokazuju da velika većina ispitanika (76% ispitanika) razumije pojam pas vodič, odnosno pravilno povezuje termin pas vodič sa psom kojim pomaže slijepima u kretanju.
Ipak, dio ispitanika ima krivu percepciju o psima vodičima tako da je potrebno nastaviti s informiranjem građanstva o tome što su psi vodiči. Mlađi ispitanici, ispitanici sa srednjim i visokim obrazovanjem, te ispitanici iz gradova u većoj su mjeri upoznati s pojmom pas vodič. U Lici i Banovini (a posebice u Lici) te u Slavoniji manji dio ispitanika upoznat je s pojmom pas vodič, što ne iznenađuje jer su to pretežno ruralni predjeli gdje se ispitanici ipak rjeđe mogu osobno susresti sa psima vodičima, a i dosadašnje aktivnosti Udruge bile su slabije usmjerene na te regije.
S obzirom na to da slijepe i slabovidne osobe koje se kreću uz pomoć psa vodiča u svakodnevnom životu nailaze na probleme, htjeli smo saznati na koji način ispitanici percipiraju pravo slijepih i slabovidnih osoba na kretanje uz pomoć pasa vodiča. Osamdeset pet posto ispitanika smatra da se slijepe i slabovidne osobe imaju pravo služiti javnim prijevozom te koristiti druge javne prostore u pratnji psa vodiča. S druge strane, 12% građana na neki bi način ograničilo ili u potpunosti zabranilo kretanje slijepim i slabovidnim osoba u pratnji psa vodiča, tako da je i dalje potrebno ukazivati na važnost samostalnog kretanja slijepih i slabovidnih osoba u pratnji pasa vodiča te podizati svijest građana o njihovim potrebama i pravima.
Postoje neke razlike s obzirom na socio-demografska obilježja. Naime, mlađi i više obrazovani ispitanici te ispitanici iz urbanih područja pokazuju veći stupanj tolerancije od ostalih ispitanika prema prisustvu pasa vodiča u javnim prijevoznim sredstvima i na javnim mjestima. Kao i u slučaju upoznatosti s pojmom "pas vodič", Lika i Banovina (a posebice Lika) i Slavonija značajno zaostaju za ostalim regijama.
Vrlo je mali broj ispitanika samostalno navodio udruge slijepih i slabovidnih osoba - 65% ispitanika nije se moglo sjetiti niti jedne, a 24% ispitanika navelo je da nije čulo ni za jednu udrugu slijepih i slabovidnih osoba. Svega oko 10% ispitanika navelo je jednu od udruga slijepih i slabovidnih osoba. Veći dio navedenih udruga djeluje lokalno, tj. na nivou grada, tako da i nije bilo za očekivati da su ispitanici iz drugih dijelova zemlje upoznati s njihovim radom. Ovakav rezultat ukazuje na relativno slabu svijest građana o radu ovih udruga, što posredno govori i o manjku svijesti građana o problemima s kojim se suočavaju slijepe i visoko slabovidne osobe.
Iako je "udrugu za pse vodiče" spontano navelo svega nekoliko ispitanika, velika većina ispitanika, njih 84%, navelo je da je čulo za Hrvatsku udrugu za školovanje psa vodiča i mobilitet kada ih se pitalo potaknuto. Prepoznatljivost Udruge veća je među više obrazovanim građanima i građanima iz gradskih naselja. Što se regionalne distribucije tiče, prepoznatljivost je značajno niža od prosjeka u Slavoniji te donekle u sjevernoj Hrvatskoj.
Rezultate o spontanom poznavanju Udruge, kao i one o ocijeni rada Udruge valja uzeti s rezervom s obzirom na to da se radi o socijalno poželjnim pitanjima. Naime, nije socijalno poželjno iskazati nepoznavanje nekih činjenica, a pogotovo ako se one odnose na socijalne skupine koje su na poseban način tretirane u društvu. Stoga smatramo da su rezultati pitanja o spontanom poznavanju udruga bolji pokazatelj, a ti podaci sugeriraju da Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet prema svojem nazivu ne spada među poznatije udruge slijepih i slabovidnih osoba, što očito ukazuje na potrebu za daljnjim promicanjem ove Udruge u javnosti, tim više što njena veća prepoznatljivost može direktno doprinijeti kvalitetnijom ostvarivanju ciljeva Udruge (primjerice kroz veće donacije). S druge strane, s obzirom na visok stupanj upoznatosti javnosti s pojmom i funkcijom pasa vodiča, ovoj udruzi se mora odati priznanje zbog uspješnog komuniciranja glavne misije svoga rada, a to je promicanje uloge pasa vodiča na kvalitetu života slijepih i visoko slabovidnih osoba. No, očito je da je komunikacijski znatno lošije prošla sama Udruga, i njezin identitet, što je djelom posljedica i njenog naziva, koji je dugačak i opisan, pa se stoga teže i memorira.
Velika većina ispitanika ima pozitivan stav o radu Udruge, oko 91%. Iako je udio ispitanika visok, i dalje je potrebno nastaviti komunicirati s građanstvom o svim korisnim aspektima djelovanja Udruge, jer oko 5% ispitanika radi nedovoljne informiranosti i interesa o radu Udruge ima neutralan stav, a oko 2% ispitanika ima negativan stav prema njenom radu jer smatraju da je to za naše prilike luksuz ili sumnjaju u sam rad Udruge.
| Broj ispitanika |
|
503 |
| Pozitivno |
Mislim da rade sjajan posao jer pomažu slijepim ljudima da postanu samostalni |
81% |
| Pozitivno |
Mislim da je odlično što pokazuju kako su psi korisne, dobre životinje |
10% |
| Neutralno |
Nemam nikakav stav jer premalo o njima znam |
4% |
| Neutralno |
Nemam nikakav stav jer me to što rade posebno ne zanima |
1% |
| Negativno |
Mislim da ta udruga pretjeruje s promocijom pasa vodiča, što je preskup luksuz za naše prilike u kojima slijepi i drugi invalidi jedva preživljavaju |
1% |
| Negativno |
To je jedna od mnogih udruga koje se samo puno slikaju po novinama, a upitno je kome i koliko stvarno pomažu |
1% |
| Ne znam |
|
1% |
Najveći je dio ispitanika za Udrugu čulo preko medija, njih 93%, tako da je i za daljnju komunikaciju s građanstvom najbolje kontinuirano koristiti medije. Ipak, ostali izvori informacija, posebice osobni kontakt, čine 14% svih navedenih izvora informacija.
Analizom udjela drugih izvora informacija izuzev medija (poznanici, članovi Udruge, druge udruge) nazire se povezanost alternativnih izvora informacija s edukativno-promotivnim aktivnostima Udruge. Taj je udio najveći upravo u onim regijama gdje je Udruga organizirala promotivne događaje tijekom posljednjih godina: posebice u Zagrebu, Sisku i Varaždinu, s izuzetkom Splita gdje je Udruga 2004. godine organizirala velik koncert i dobro posjećenu promociju na Rivi. Informiranost o Udruzi preko društvenih mreža značajno je viša u Zagrebu, gdje je najviše pasa vodiča, javnih događanja, ali i sjedište Udruge. Udruga od 1995. godine nije organizirala javna događanja u Rijeci i Puli gdje inače ima više korisnika pasa vodiča, a učestalost pozitivnog stava prema psima vodičima natprosječna je, odnosno slična stavu u svim drugim regijama, osim Like i Banovine te Slavonije. Ova dodatna analiza potvrđuje primarnu važnost medija u senzibiliziranju javnosti. Pritom drugi izvori informacija, ponajviše osobni kontakti, kao što je zamjetno iz analize odgovora na telefonsku anketu koju je Udruga provela s korisnicima, imaju važnu funkciju u informiranja i uključivanju čak 85% korisnika. 
Na kraju, željeli smo vidjeti u kojoj su mjeri ljudi socijalno distancirani prema određenim skupinama ljudi s posebnim potrebama ili poteškoćama. Među skupinama osoba za koje smo mjerili socijalnu distancu, najvišu socijalnu distancu ispitanici imaju prema HIV pozitivnim osobama. Među mjerenim skupinama najniža je socijalna distanca prema slijepim ili slabovidnim osobama. Više od 50% ispitanika spremno je sa slijepim ili slabovidnim osobama biti blizak prijatelj, a njih 21% prvi susjed.
Rezultati ukazuju na to da u hrvatskom društvu postoji određena distanca prema skupinama građana s posebnim potrebama budući da se samo manji postotak ispitanika, tek 1-9 %, izjasnio otvorenim za najbliže i najintimnije odnose s građanima iz ovih skupina. Ne radi se o velikoj socijalnoj distanci u smislu potpunog odbacivanja takvih skupina budući da ipak većina ispitanih prihvaća osobe iz ovih skupina u svojoj socijalnoj okolini, ali se radi o određenoj osobnoj distanci u smislu svakodnevnog života s osobama s posebnim potrebama, a što je posebno zabrinjavajuće - i u radnom okruženju. Ovakvi rezultati ukazuju na potrebu za dodatnom promocijom prava i položaja osoba iz ovih skupina u društvu, a možda i na korist od povezivanja kampanji senzibilizacije spram različitih skupina kako bi se utjecalo na načelnu promjenu stava prema onima koji su drugačiji od većine.
|
|
