koliko su
zadovoljni
naši korisnici
O programu orijentacije i mobiliteta slijepih te o programu rehabilitacijskih i terapijskih pasa
Već prilikom svojeg osnutka 1990. godine Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet postavila si je kao primarni zadatak povećanje mobiliteta slijepih i visoko slabovidnih osoba u Hrvatskoj, te je po tom pionirskom pothvatu postala prepoznatljiva u hrvatskoj stručnoj i cjelokupnoj javnosti. Udruga je jedina organizacija koja uz obuku za korištenje tehnike bijelog štapa (dostupnu i u drugim ustanovama) provodi i inovativan, složen te, prema povratnoj informaciji dobivenoj od korisnika, za njih posebno vrijedan program uzgoja i školovanja pasa vodiča. To u konačnici rezultira osposobljenošću slijepih i visoko slabovidnih osoba za samostalno kretanje i kvalitetan suživot sa psima vodičima. Udruga također pruža i dodatnu stručnu, psihosocijalnu, a prema potrebi i financijsku potporu svim korisnicima pasa vodiča. Tijekom posljednje tri godine Udruga je započela s razvojem dodatnih programa obuke pasa pomagača - terapijskih pasa, namijenjenih djeci s teškoćama u razvoju, te rehabilitacijskih pasa kao pomagača osobama u invalidskim kolicima. Uzme li se u obzir da je prije 15 godina jedini resurs Udruge bio entuzijazam i dobrovoljni rad njezinih osnivača, činjenica da je Udruga u međuvremenu uspjela obučiti 248 slijepih osoba zakorištenje bijelog štapa, pružiti dodatnu, djelomičnu poduku za preko 200 korisnika bijelog štapa te dodijeliti 70 pasa - od kojih 54 psa vodiča, 13 terapijskih i 3 rehabilitacijska psa - impresivan je uspjeh, bez obzira na relativno malen broj korisnika u odnosu na ukupnu populaciju ove kategorije osoba s invaliditetom. U Hrvatskoj, naime, živi oko 5800 slijepih osoba, među kojima ih je oko 1500 mlađe dobi, što znači u aktivnom razdoblju života te psihofizičke kondicije primjerene za korištenje pasa vodiča
Proces školovanja pasa za ove humane namjene (posebice pasa vodiča) te prijenos i potpora korisnicima vrlo su organizacijski, stručno i financijski zahtjevni, a uspjeh programa ovisi o nizu faktora, kao što su: motivacija, psihofizičko stanje i uvjeti života kandidata, te stav okoline. Primjerice, cjelokupni proces koji rezultira uspješnom dodjelom jednog psa vodiča traje u prosjeku dvije godine, a prosječni je trošak 50 000 kuna. Pritom valja napomenuti da kvalitetno ovladavanje tehnikom bijelog štapa, za što je potrebno minimalno 60-70 radnih sati, predstavlja bitan preduvjet za dodjelu psa vodiča. Izravnim troškovima socijalizacije, školovanja i prijenosa pasa na korisnike treba pridodati i ulaganja u stručno usavršavanje kadrova i razvitak ovih inovativnih programa, kao i dodatne troškove praćenja i potpore korisnicima. Prema analizi projekata, od 1998. godine (razdoblje od 7,5 godina) Udruga je uspjela prikupiti i namjenski utrošiti 3,6 milijuna kuna, odnosno 500 000 eura na programe povećanja mobiliteta slijepih i visoko slabovidnih osoba, pri čemu se isključuju sredstva za izgradnju budućeg rehabilitacijskog Centra za pse vodiče i mobilitet, kao i edukativno-promotivne aktivnosti za senzibiliziranje javnosti.
U provedbi svojih programa školovanja i dodjele pasa vodiča Udruga od samog početka primjenjuje visoke standarde koje propisuje Međunarodna federacija za pse vodiče, što podrazumijeva stalno stručno usavršavanje kadrova i ulaganje u što bolje infrastrukturne i organizacijske uvjete rada. Razvijajući programe rehabilitacijskih i terapijskih pasa, Udruga se uključila i u europsku asocijaciju pasa pomagača Assistance Dogs Europe (ADE), čija je punopravna članica od ove, 2005. godine. Također, jedna je predstavnica Udruge uključena u rad Upravnog vijeća ADE, što svakako predstavlja priznanje postignutim rezultatima. I ova europska asocijacija zahtijeva od svojih članica stalno unapređenje kvalitete usluga (što se provjerava kroz petogodišnje nezavisne evaluacije), a istodobno nudi mnoštvo prilika za edukaciju.
Kako bi se stekao uvid u kompleksnost programa orijentacije i mobiliteta slijepih i visoko slabovidnih osoba, te programa školovanja rehabilitacijskih/terapijskih pasa, u nastavku donosimo pregled glavnih aktivnosti što ih Udruga provodi kako bi pružila kvalitetnu uslugu svojim korisnicima.
Program obuke za
korištenje tehnike bijelog štapa
Osposobljenost za korištenje tehnike bijelog štapa predstavlja kvalitetnu osnovu u pronalaženju rješenja za neovisno življenje, za uspješnu profesionalnu rehabilitaciju te za razvoj svijesti o vlastitim mogućnostima kod slijepe osobe. Ta tehnika predstavlja metodu samostalnog kretanja i orijentacije u prostoru. Može se zapravo reći da je to temeljna tehnika orijentacije i samostalnog kretanja slijepih, a program obuke za njeno korištenje u ovoj se Udruzi provodi od 1996. godine. Tim je programom do sada obuhvaćeno oko 450 slijepih i visoko slabovidnih osoba u Hrvatskoj.
Bijeli štap je najdemokratičnije protetsko sredstvo na svijetu jeftin je, a ako se ošteti, može ga se popraviti u jednom danu. Štap omogućuje slobodu kretanja, lako ga je skloniti kad nije potreban, no da bi bio svrhovit, treba ga naučiti pravilno koristiti i što se češće njime služiti.
mr.sc. Vjekoslav Mršić, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Naučiti slijepu osobu da se orijentira po peripatološkim zakonitostima u prostoru te da bijelim štapom detektira podne prepreke i na taj način održava pravac kretanja složen je i odgovoran posao koji provode instruktori orijentacije i mobiliteta. Program obuhvaća anketiranje slijepih osoba zainteresiranih za program tehnike bijelog štapa, izradu kartoteke sa svim potrebnim podacima, inicijalnu procjenu kandidata radi utvrđivanja njihovih sposobnosti za ovladavanje programom te provedbu programa obuke u trajanju od 70 do 80 sati putem individualnog rada korisnika s instruktorom. Obuka u prosjeku traje 4-5 tjedana i uključuje izradu trasa u mjestu življenja. Završetkom obuke za korištenje tehnike bijelog štapa ne prestaje kontakt korisnika i instruktora. Provjera tehnike, učenje novih trasa i ponavljanje gradiva odvijaju se tijekom narednih godina.
Program školovanja
i dodjele pasa vodiča slijepih
Ovaj je program vrlo složen dvogodišnji proces - od odabira šteneta, preko socijalizacije i školovanja psa, pa sve do izbora i obuke korisnika - koji je potrebno vrlo detaljno i realno isplanirati, što će organizacijom rada u budućem Centru za pse vodiče i mobilitet biti puno lakše i racionalnije.
Udruga je napravila najbolje što je mogla, u improviziranim uvjetima, da osigura kvalitetu uzgoja, školovanja i prijenosa pasa vodiča. Ovaj posao zahtijeva izuzetno preciznu organizaciju, npr. kod nas u Norveškoj svatko svakog trena zna što mu je zadatak, a naša proizvodna linija predviđa ritam zdravstvenih pregleda i trening iz tjedna u tjedan za svakog psa.
Davorka Lučić Andersen, norveški centar za pse vodiče Hundeskolen Veiviseren AS
Po završetku socijalizacije, u dobi od 12 do 16 mjeseci, nakon završnog testiranja kako genetskih predispozicija, tako i navika stečenih u kućnom odgoju, pas ulazi u školovanje koje traje 6-8 mjeseci. Uz obvezne vježbe poslušnosti školovanje obuhvaća i: markiranje rubnika i stepenica, zaobilaženje prepreka, pronalaženje pješačkih prijelaza, autobusnih i tramvajskih stajališta te vođenje u prometu. Uz ovladavanje naredbama, pas mora znati samostalno pronalaziti najsigurnija i najprihvatljivija rješenja u 50-ak situacija (u svim klimatskim uvjetima: snijeg, led, kiša), čime će povećati samostalnost, sigurnost i brzinu kretanja slijepe osobe. Radni poligon budućeg Centra korištenjem montažnih prepreka omogućit će kvalitetnu provedbu vježbi u početnoj fazi rada sa psom.
U treningu psa vodiča nikada se ne smije zaboraviti da ga se školuje za slijepu osobu. Iz tog razloga zadnja dva mjeseca instruktor radi s povezom na očima oponašajući kretanje slijepe osobe kako bi se izbjegla vizualna komunikacija sa psom. U tom razdoblju instruktor intervjuira slijepu osobu koja je podnijela zahtjev za dodjelu psa vodiča, nastojeći prikupiti što više informacija o kandidatu te o njegovim uvjetima i dinamici života (gradska ili ruralna sredina), obiteljskoj situaciji itd. Potencijalnom korisniku potrebno je već prilikom intervjua objasniti što za njega i obitelj znači suživot sa psom vodičem te što se sve od njega očekuje.
Kandidat je dužan pribaviti svu potrebnu medicinsku dokumentaciju koja, uz intervju, instruktoru omogućuje procjenu njegovih psihofizičkih sposobnosti. Nakon toga na instruktoru je izuzetno težak i odgovoran zadatak da usklađujući osobine slijepe osobe s karakteristikama psa vodiča (brzina kretanja, konstitucija, temperament) ostvari dobar spoj buduće radne jedinice.
Slijepa osoba ovladava tehnikom korištenja psa vodiča radeći 4-5 tjedana svaki dan s instruktorom. Prijenos je naporan i složen proces, jer slijepa osoba mora uspješno ovladati i koristiti 50-ak komandi koje je pas tijekom školovanja naučio, mora pratiti promet, slušati upute instruktora, slijediti psa te primati informacije preko orme. Instruktor ovdje ima izuzetno odgovornu i složenu ulogu, jer treba razumljivo i jednostavno prenijeti svoje znanje korisniku, a uz to mu pružati i psihološku podršku. Po završetku prijenosa stručno povjerenstvo procjenjuje dobru koordiniranost pokreta i komunikacije između korisnika i psa vodiča, iz čega proizlaze sigurnost i kvalitetno kretanje slijepe osobe sa psom.
Udruga korisniku besplatno dodjeljuje psa vodiča, obvezujući se na neprekidnu skrb o kvaliteti rada korisnika i njegova psa. Prosječan radni vijek psa vodiča s korisnikom je 7-8 godina. To je razdoblje u kojem svaki od korisnika stječe gotovo potpunu neovisnost od drugih u obavljanju svakodnevnih životnih obveza (odlazak u školu ili na posao, k liječniku, u svakodnevnu nabavku, k prijateljima ...). Ne manje važno je prijateljstvo i uzajamna odanost, posebice kod starijih, često puta osamljenih slijepih osoba.
Program školovanja i dodjele
rehabilitacijskih pasa
Školovanje rehabilitacijskog psa traje 5 do 6 mjeseci, a također započinje po završetku socijalizacije u obitelji, koja se ne razlikuje od socijalizacije pasa koji se školuju za vodiče slijepih. Trening se temelji na vježbama poslušnosti, što korisniku omogućuje dobru komunikaciju sa psom. Osnovu programa predstavlja aport (podizanje i donošenje predmeta u ruke), zatim pomoć pri transferu osobe iz kreveta u invalidska kolica, otvaranje i zatvaranje vrata, povlačenje invalidskih kolica na pločnik, kao i mogućnost da pas pali i gasi svjetlo te da ode u obližnju prodavaonicu po osnovne namirnice.
Nakon uspješno položenog ispita s instruktorom, pristupa se prijenosu rehabilitacijskog psa prethodno odabranom korisniku. Odabir korisnika temelji se na analizi njegova zdravstvenog stanja i svakodnevnih životnih potreba te, s druge strane, karakteristika rehabilitacijskog psa. Svjetska iskustva pokazuju da su rehabilitacijski psi u primjeni kod osoba s vrlo različitim dijagnozama i oštećenjima (paraplegija, mišićna distrofija, multipla skleroza, epilepsija).
Stavljanjem u funkciju Centra za pse vodiče i mobilitet ostvarit će se optimalni uvjeti za prijenos rehabilitacijskog psa korisniku jer se u postojećim uvjetima ova faza rada s korisnikom provodi isključivo domicilno. Prijenos se organizira u dva dijela, a prosječno traje mjesec dana. Prvih se dana uspostavlja neophodan dobar kontakt sa psom, što započinje jednostavnijim vježbama. Postupno se prelazi na složeniji trening, te pri kraju na vježbe kretanja u prometu.
Kada korisnik savlada osnovu programa, instruktor njega i psa ostavlja na nekoliko dana (prosječno jedan tjedan) same, kako bi uz bezuvjetnu oslonjenost korisnika na pomoć psa bolje provodili vježbe te uspostavili kvalitetniji kontakt. Po povratku instruktora pristupa se osposobljavanju korisnika za sve specifične potrebe života u kući i sredini u kojoj se kreće.
Iako je bazični trening psa u osnovi jednostavniji, kasnije posebne prilagodbe koje se temelje na specifičnostima svakog pojedinog invaliditeta te na preostalim sposobnostima korisnika rehabilitacijskog psa iziskuju vrlo stručan pristup, i često puta nemoguću procjenu vremenskog trajanja. To stavlja posebne zahtjeve pred instruktora rehabilitacijskih pasa, koji se mora odlikovati fleksibilnošću i kreativnošću. Uobičajena je pojava u svijetu da korisnici u suživotu sa svojim psom razvijaju mnoge nove vještine koje u početku nisu otkrili, a koje donose značajne promjene u kvaliteti života tih pojedinaca.
Takav pristup razvija i Udruga, putem prilagođenog Klik - treninga, razvijenog u SAD-u, koji kod psa potiče rješavanje novih problema i stavlja mnogo veći naglasak na nagrađivanje, nego na korekciju:
Pas i korisnik se timski razvijaju i uče. Tako sada treniram jedan par - korisnika i rehabilitacijskog psa, koje ću samo napola obučiti, a oni će sami završiti program, uz moje upute za vježbanje i superviziju. Bitna razlika između uloge pasa vodiča, te rehabilitacijskih i terapijskih pasa jest u tome što je potonja za psa lakša i prirodnija - njihovi su zadaci bazirani na igri, na tome da traže i donose stvari, što i inače psi vole raditi.
Zoran Petreski, voditelj programa obuke
rehabilitacijskih i terapijskih pasa
Program školovanja
i dodjele terapijskih pasa
Opće je poznato da pas djeluje vrlo opuštajuće na svaku osobu, pa stoga i obični kućni ljubimci u obiteljima imaju posebno mjesto. Naravno, pas nije terapeut, već je sredstvo kojim terapeut ili roditelj kod osobe ili djeteta s teškoćama u razvoju potiče ono što bi bez takve motivacije često ostalo potisnuto, sakriveno, nedostupno.
Za terapijskog psa namijenjenog dječjoj dobi koristi se izrazito mentalno stabilan i miran pas s visokim stupnjem tjelesne neosjetljivosti. Budući je veselost opća karakteristika labradorskog retrievera, logičan je zaključak da su najbolja pasmina za ovu namjenu. Nakon odabira se pristupa treningu koji prosječno traje 3 do 4 mjeseca - radi se o bazičnim vježbama poslušnosti koje tijekom školovanja instruktoru, a kasnije voditelju (roditelju ili stručnoj osobi koja provodi terapiju) omogućuju dobru komunikaciju sa psom. Specifičnosti se definiraju prema potrebama i dijagnozi, odnosno prema stupnju oštećenja svakog pojedinog djeteta - korisnika, primarno vodeći računa o njegovim karakteristikama, npr. neartikulirani glasovi, nekontrolirane promjene ponašanja, različiti motorički problemi.
Terapijski pas djeluje na različite aspekte razvoja pojedinca. Na tjelesnoj razini, dolazi do smanjenja ukočenosti mišića, poboljšavaju se i razvijaju makro i mikro motorika, smanjuje se krvni tlak, poboljšava se ravnoteža kod stajanja i hodanja. Na društvenoj razini, pas djeluje stimulativno po razvoj komunikacijskih vještina, potiče govor te smanjuje socijalnu izolaciju. Pas potiče pozitivne oblike ponašanja (smijeh i igru), smanjuje nasilno i agresivno ponašanje, pojačava empatiju i brigu o drugome. Na emocionalno-psihološkoj razini, terapija sa psom potiče pozitivno raspoloženje, izaziva osjećaj sigurnosti, smanjuje tjeskobu. Na kognitivno-mentalnoj razini, motivira za učenje i podučavanje, povećava vokabular, pomaže razvoju kratkoročnog i dugoročnog pamćenja, poboljšava znanja o konceptima i smanjuje dosadu.
Korištenjem terapijskog psa u funkciji poticanja komunikacijskih vještina kod djece s teškoćama u razvoju postižu se izuzetni rezultati. Upravo zbog svoje privrženosti, dobroćudnosti i visokog stupnja tolerancije na različita neuobičajena manifestiranja raspoloženja i ponašanja, terapijski pas na djecu djeluje opuštajuće, što terapeutu omogućuje postizanje gore navedenih ciljeva. Uobičajena igra sa psom (valjanje po podu, donošenje i bacanje loptice) uvjetuje iskazivanje emocija, motivira na sudjelovanje u igri, poboljšava motoriku, stimulira vježbanje i aktivnost, povećava samopouzdanje i osjećaj uspješnosti itd.
Uključivanjem terapijskog psa, rehabilitacijski se procesi ubrzavaju, a dječja svakodnevica postaje veselija i opuštenija.
|
|
