(+385) 01 481 61 55
Promijenite veličinu slova: A- A A+

Korisnici

Život i svakodnevica korisnika

Prikupljajući iskustva inozemnih škola i zadovoljavajući standarde međunarodnih strukovnih asocijacija (IGDF, EGDF, ADE/I, AAII) – Udruga je prva u Hrvatskoj osmislila i razvila rehabilitacijske programe uključivanjem pasa pomagača za mobilnost slijepih i drugih osoba s invaliditetom te djecu s teškoćama u razvoju.

Povratkom korisnika sa svojim psom vodičem u životnu sredinu, svaka se od tih osoba nađe u novoj, do tada nepoznatoj situaciji.

Sloboda i neovisnost, pripadnost novom živom biću često nisu shvaćeni i prepoznati od drugih. Članovi obitelji opterećeni dotadašnjim osjećajem straha i strepnje nesvjesno ih sputavaju. Osim toga, korisnici pasa vodiča izloženi su pitanjima, čuđenju, ponekad i neprihvatljivim komentarima koji proizlaze iz neznanja drugih sugrađana.

Sve su to okolnosti koje u čovjeku stvaraju emocionalni kaos, bezbroj pitanja bez suvislog odgovora i potrebu da za sebe i svog psa nađu malo mjesta pod suncem.

No, u toj je fazi iznimno važno podijeliti iskustva sa drugim korisnicima, koji imaju višegodišnje iskustvo sa svojim psom vodičem. Upravo ta razmjena iskustava među jednakima – peer counseling, najdjelotvorniji je i najdragocjeniji oblik međusobne pomoći i podrške. Udruga u toj fazi nastoji pružiti podršku, kako bi ove moguće negativne efekte minimalizirali.

Posebno je važno da se u toj fazi korisnik dobro nosi sa svim novostima, jer to predstavlja stvarni temelj za njegovu buduću bolju socijalnu uključenost u zajednici.

Sa druge strane, važno je da obitelj komunicira također sa drugim korisnicima, kako bi brže i lakše prebrodila svoje strahove i ograničenja.

Upravo pozitivni primjeri iz života D. Smaje, koji nosi cjelovitu svakodnevnu brigu o školskim obvezama djece i druge poslove u domaćinstvu, vrlo aktivnog M. Nađa koji svakodnevno održava biološku i zoološku ravnotežu u svojoj šumi zahvaljujući upravo mobilnosti koju mu omogućuje Bela, brojnih studenata koji se u zagrebačkoj vrevi uspješno nose sa svim fakultetskim obvezama – dovoljno ilustrativno govore o tome da je mobilnost temeljna pretpostavka za bilo koji drugi uspješan korak u životu.

Ovakvih bismo sličnih primjera mogli nabrajati u nedogled među 90-tak dosadašnjih korisnika pasa vodiča, jer svaka je životna priča na svoj način posebna.

U nadi da će ove informacije potaknuti one koji još uvijek razmišljaju je li briga o psu vodiču teška i prevelika za ono što će im pružiti, sigurno dijelimo iskustva svih koji imaju pse vodiče da našim psima nikada ne možemo uzvratiti niti mali djelić u odnosu na to što oni čine za nas.

Činjenica da je kretanje užitak, a ne umor i strah neusporediva je s bilo kojim drugim osjećajem. Uz to, sa psom čovjek nikada nije sam, a u ovom vremenu iznimno velike otuđenosti, ni to nije zanemarivo.

U pravilu je pozitivan odnos svih sugrađana prema korisnicima sa psima vodičima, za razliku od još uvijek rezerviranog i predrasudama opterećenog odnosa prema slijepim osobama koje koriste bijeli štap. Gotovo su svi korisnici pasa vodiča jednoglasni u ocjeni da im je uz psa vodiča vraćeno dostojanstvo i dignitet čovjeka kojeg se poštuje, a ne sažalijeva.

Najilustrativnije tome svjedoči mišljenje g. J. Stepića diplomiranog veterinara iz Stona.

Rekao je: „Dok sam vidio i radio svi su me pozdravljali sa  - dobar dan, gospon doktor. Kada sam oslijepio izbjegavali su me i nisu mi željeli čak niti reći dobar dan, a nisu bili svjesni da ih čujem. Sada, otkad imam Brama, pozdravljaju me – gospon Joso, dobar dan.“ (Ove godine Joso iščekuje svog trećeg psa vodiča, jer su mu drugog otrovali.)

Za bolji položaj korisnika pasa vodiča u zajednici, iznimnu vrijednost ima djelovanje Kluba korisnika pasa vodiča. Ta skupina koja ima zajedničke interese, potrebe i način rješavanja mogućih problema važan je organizacijski oblik za kvalitetniji život svakog  korisnika.  

Sukladno Zakonu o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča, Udruga sve vrste psa pomagača besplatno dodjeljuje korisnicima.