Proveli smo zajedno puno lijepih trenutaka.
Nakon godinu dana vratio sam se u Centar. Bilo mi je teško rastati se od moje obitelji jer sam ih puno volio. Svi smo plakali i bili tužni, no znali smo da me čeka jako važan posao.
Unatoč tome, veselio sam se mojoj školi i druženju sa drugim psima, od kojih će neki biti psi vodiči, a drugi pomagaći osobama u invalidskim kolicima i djeci s teškoćama u razvoju.
Moram vam reći da ne ulazi svako štene u program ŠKOLOVANJA. Znao sam da trebam proći zdravstveni pregled i da moram imati odgovarajući temperament za psa vodiča.
Učitelji to zovu procjenom. Bio sam vrlo uzbuđen, ali sam se uspio skoncentrirati i položiti sve testove.
Moji su socijalizatori bili jako ponosni na mene!